Sve više nevoljnika traži utočište u Evropskoj uniji. Gotovo četvrt miliona osoba je zatražilo azil u jednoj od država članica - ali je već zabrinjavajući broj onih koji sreću pokušavaju odmah u više država. U 27 zemalja članica Evropske unije 2009. godine je gotovo 237 hiljada osoba predalo zahtjeve za azil. To je osam posto više nego u godini prije, čime se očito nastavlja trend rasta broja tražitelja azila. Ali od 2003. se sve osobe koje zatraže utočište u EU evidentiraju u centralnoj elektronskoj kartoteci Eurodac.Iako je početak njenog rada bio zasjenjen prosvjedima zbog povrede privatnosti tražitelja azila, njen rad pokazuje rezultate. U bazi podataka prikupljaju se otisci prstiju azilanata, a putem nje nadležna tijela država-članica mogu provjeriti, je li neki tražitelj azila predao zahtjev i u nekoj drugoj državi članici. Utoliko su i rezultati koje je objavio Eurodac i više nego zabrinjavajući: Gotovo jedna četvrtina svih tražitelja azila u prošloj su godini, predala zahtjev za azil ili već više puta ili u nekoliko zemalja članica EU. Broj je porastao od 17,5 posto u 2008. na 23,3 posto u 2009.godini. Predajom dvostrukih zahtjeva za azil tražitelji žele poboljšati svoje izglede za uspjehom - ali i otvara golem problem kojeg ima sama EU. Ne samo da ne postoji neka zajednička evropska odredba, koje osobe mogu dobiti azil u EU, nego ne vlada sloga niti oko toga kako postupati s tim osobama koje traže azil u više država. Prema važećim smjernicama, zapravo se to uopće ne bi moglo dogoditi: Od tražitelja azila se zahtjeva da azil zatraže u prvoj državi u kojoj više ne moraju strahovati da će biti progonjeni zbog svoje boje kože, spola, političkog uvjerenja ili svoje vjere. Države članice se upućuje da dopuste boravak toj osobi u zemlji, ali se ne očekuje da im se dopusti odlazak u neku drugu članicu Unije. To bi značilo da u neke zemlje EU koje su okružene drugim članicama, azilanti mogu doći samo avionom - mada ti nevoljnici rijetko imaju novac za takvu vrst prijevoza. Osobito zemlje Mediterana gdje stižu brodovi-olupine izbjeglica iz Afrike zato radije zatvaraju i oba oka kada azilanti krenu u, kako se to u Bruxellesu već zove, "azil shopping". Dakle u potragu među zemljama članicama one koja će joj dati azil mada su u pravilu već postavili zahtjev u državi gdje su stigli kao izbjeglice. Utoliko se sve svodi na problem što ne postoji zajednička politika za izdavanje azila u svih 27 zemalja članica EU-a. - Kako bi sistem djelotvorno funkcionirao, potrebna nam je zajednička politika prema azilantima, u kojoj bi tražitelji azila imali jednaka prava i mogućnosti kao i jednaki postupak – neovisno o tome u koju su zemlju članicu stigli iz izbjeglištva, smatra glasnogovornik povjerenice za unutarnje poslove Cecilija Malstroem. Taj trend postavljanja višestrukih zahtjeva za azil time predstavlja jedan od "najvećih problema kojeg smo registrirali u EU u posljednjih deset godina“, dodaju iz Evropske komisije.